Priče Solomunove 25
← Priče Solomunove · Sveto Pismo (Karadžić-Daničić, latinica)
Priče Solomunove 25
Sveto Pismo (Karadžić-Daničić, latinica)
1
I ovo su priče Solomunove koje sabraše ljudi Jezekije cara Judinog.
2
Slava je Božija skrivati stvar,
a slava je carska istraživati stvar.
3
Visina nebu i dubina zemlji i srce carevima
ne može se dosegnuti.
4
Uzmi od srebra trosku,
i izaći će livcu zaklad.
5
Uzmi bezbožnika ispred cara,
i utvrdiće se pravdom presto njegov.
6
Ne veličaj se pred carem
i ne staj na mesto gde stoje vlastelji.
7
Jer je bolje da ti se kaže: Hodi gore,
nego da te ponize pred knezom da vidiš svojim očima.
8
Ne idi odmah da se preš,
gledaj šta bi činio naposletku ako bi te osramotio bližnji tvoj.
9
Raspravi stvar svoju s bližnjim svojim,
ali tuđe tajne ne otkrivaj,
10
Da te ne bi psovao ko čuje,
i sramota tvoja da ne bi ostala na tebi.
11
Zlatne jabuke u srebrnim sudima
jesu zgodne reči.
12
Zlatna je grivna i nakit od najboljeg zlata
mudri karač onome koji sluša.
13
Veran je poslanik kao studen snežna o žetvi onima koji ga pošalju,
i rashlađuje dušu svojim gospodarima.
14
Ko se hvali darom lažnim,
on je kao oblaci i vetar bez dažda.
15
Strpljenjem se ublažava knez,
i mek jezik lomi kosti.
16
Kad nađeš med, jedi koliko ti je dosta,
da ne bi najedavši ga se izbljuvao ga.
17
Retko neka ti noga stupa u kuću bližnjeg tvog,
da ne bi nasitivši se tebe omrzao na te.
18
Ko god govori lažno svedočanstvo na bližnjeg svog,
on je kao malj i mač i oštra strela.
19
Uzdanje je u nevernika u nevolji
zub slomljen i noga uganuta.
20
Ko peva pesme žalosnom srcu,
on je kao onaj koji svlači haljinu na zimi,
i kao ocat na salitru.
21
Ako je gladan nenavidnik tvoj, nahrani ga hleba,
i ako je žedan napoj ga vode.
22
Jer ćeš živo ugljevlje zgrnuti na glavu njegovu,
i Gospod će ti platiti.
23
Severni vetar nosi dažd,
a potajni jezik lice srdito.
24
Bolje je sedeti u uglu od krova
nego sa ženom svadljivom u kući zajedničkoj.
25
Dobar je glas iz daleke zemlje
kao studena voda žednoj duši.
26
Pravednik koji pada pred bezbožnikom
jeste kao izvor nogama zamućen
i kao studenac pokvaren.
27
Jesti mnogo meda nije dobro,
i istraživati slavu nije slavno.
28
Ko nema vlasti nad duhom svojim,
on je grad razvaljen bez zidova.