Priče Solomunove 31
← Priče Solomunove · Sveto Pismo (Karadžić-Daničić, latinica)
Priče Solomunove 31
Sveto Pismo (Karadžić-Daničić, latinica)
1
Reči cara Lemuila; sabrane reči, kojima ga je učila mati njegova.
2
Šta, sine moj,
šta, sine utrobe moje,
i šta, sine zaveta mojih?
3
Ne daj krepost svoju ženama,
ni puteve svoje onima što satiru careve.
4
Nije za careve, Lemuilo, nije za careve da piju vino,
ni za knezove da piju silovito piće,
5
Da ne bi pijući zaboravio uredbe,
i izmenio pravicu kome nevoljniku.
6
Podajte silovito piće onome koji hoće da propadne,
i vino onima koji su tužnog srca;
7
Neka se napije i zaboravi svoje siromaštvo,
i da se više ne seća svoje muke.
8
Otvaraj usta svoja za nemoga,
za stvar svih namenjenih smrti.
9
Otvaraj usta svoja, sudi pravo,
daj pravicu nevoljnome i ubogome.
10
Ko će naći vrsnu ženu?
Jer vredi više nego biser.
11
Oslanja se na nju srce muža njenog,
i dobitka neće nedostajati.
12
Čini mu dobro, a ne zlo,
svega veka svog.
13
Traži vune i lana,
i radi po volji rukama svojim.
14
Ona je kao lađa trgovačka,
iz daleka donosi hranu svoju.
15
Ustaje dok je još noć,
daje hranu čeljadi svojoj
i posao devojkama svojim.
16
Misli o njivi, i uzme je,
od rada ruku svojih sadi vinograd.
17
Opasuje snagom bedra svoja
i krepi mišice svoje.
18
Vidi kako joj je dobra radnja,
ne gasi joj se noću žižak.
19
Rukama svojim maša se preslice,
i prstima svojim drži vreteno.
20
Ruku svoju otvara siromahu,
i pruža ruke ubogome.
21
Ne boji se snega za svoju čeljad,
jer sva čeljad njena ima po dvoje haljine.
22
Pokrivače sama sebi gradi,
tanko platno i skerlet odelo joj je
23
Zna se muž njen na vratima
kad sedi sa starešinama zemaljskim.
24
Košulje gradi i prodaje,
i pojase daje trgovcu.
25
Odelo joj je krepost i lepota,
i osmeva se na vreme koje ide.
26
Usta svoja otvara mudro
i na jeziku joj je nauka blaga.
27
Pazi na vladanje čeljadi svoje,
i hleba u lenjosti ne jede.
28
Sinovi njeni podižu se i blagosiljaju je;
muž njen takođe hvali je;
29
Mnoge su žene bile vrsne,
ali ti ih nadvišuješ sve.
30
Ljupkost je prevarna i lepota tašta;
žena koja se boji Gospoda, ona zaslužuje pohvalu.
31
Podajte joj od ploda ruku njenih,
i neka je hvale na vratima dela njena.